Stolarska radionica u PC Obrenovac – i zabavno i korisno za migrante

Njih trojica su čudna kombinacija, jedna od onih koje samo život može da osmisli i uredi, da sastavi tri momka kojima se, realno, putevi nigde ne bi ukrstili.

Azar Khan je Pakistanac, Bilal je Kurd iz sirijskog grada Kanišli, a Mohamed je iz Somalije, iz Mogadiša. Azar govori engleski i pomalo srpski, Bilal se sporazumeva samo na arapskom, a Muhamed, koji često uskače kao prevodilac, govori engleski i arapski. No, kad se njih trojica nađu u stolarskoj radionici Prihvatnog centra za migrante u Obrenovcu, reči i jezici im nisu potrebni. Razumeju se i bez toga.

Mohamed se oporavlja od tromesečnog boravka zatvoru u jednoj susednoj zemlji u koji je dospeo prilikom svog poslednjeg pokušaja prelaska granice. Pretučen je, opljačkan i uhapšen, ali on ne odustaje od namere da stigne do Zapadne Evrope.

Bilal ne govori mnogo o sebi, ali je izvesno rođeni umetnik i ima zlatne ruke. Pravi neverovatne figure od drveta, čudesne rezbarije, popravlja klupe i nameštaj u Centru, predivno slika, a uz to je napravio i dve fontane. Ovaj mladi Sirijac ume i da prenese znanje, ali i da motiviše druge da mu se pridruže u radu.

Stolarska radionica u PC Obrenovac

Iako nema Bilalov talenat za obradu drveta, Azar svakodnevno dolazi u stolarsku radionicu. Krenuo je sa željom da ovlada još jednom veštinom i da vreme prekrati nečim lepim i korisnim, a onda mu se mnogo dopalo. U Centru je već četiri godine, nada se da će uskoro dobiti azil i srpsko državljanstvo. A onda možda i zvanično uzme srpsko ime – Željko.

– Od kako sam došao u Srbiju, svi mi govore da ličim na Željka Joksimovića. Mislio sam da se šale, a onda sam video sličnost, pa me danas tako zovu svi u centru – priča ovaj tridesetšestogodišnjak koji je pre četiri godine krenuo iz Pakistana put Zapadne Evrope, u Nemačku, Belgiju ili Dansku, zastao u Srbiji da skupi snagu za nastavak puta, a onda rešio da ostane zauvek.

Na granici sa Iranom policija je pucala na kolonu ljudi u kojoj je bio i on. Uspeo je da se domogne Turske, iz Turske je prešao u Bugarsku, iz Bugarske u Srbiju i konačno je, kaže, završio putovanje. Nigde, kaže, nije sreo ovakve ljude kao u Srbiji. Nigde se, čak ni u Pakistanu, nije osećao tako srećno i tako prihvaćeno kao u Srbiji.

Vešte ruke migranata prave umetnička dela na stolarskoj radionici u PC Obrenovac

– Ovde je moja porodica i ja želim da ostanem u Srbiji – kaže Azar i dodaje da mu, ma koliko mu bilo lepo, nedostaju sestra i majka, koju dugo nije ni video ni čuo.

Zabrinut je za njih, jer život u Pakstanu nije ni lep ni lak.

– Nadam se da ću ja ovde izgraditi bolji život. Želim da nađem posao i zato učim nove veštine. Imam sertifikate za muškog frizera, za molera, a tokom korone sam naučio da radim kao stolar.

Ova stolarska radionica u koju svakodnevno dolaze Mohamed, Bilal i Azar, organizovana je u okviru tekućeg projekta Međunarodne organizacije za migracije (IOM) „Odgovor na KOVID-19 i izazove za migrante i izbeglice na Zapadnom Balkanu“ koji finansira Instrument za podršku stabilnosti i miru Evropske unije. Korisnici su muškarci iz Sirije, Iraka, Irana, Pakistana, Avganistana, Palestine, koji se u centru uglavnom kratko zadržavaju. Trenutno ih je 340. Fluktuacija je velika, posebno sada, kad počne lepo vreme, kada migranti aktivnije kreću da traže način da pređu granicu i da se domognu neke zapadnoevropske zemlje.

Svakodnevno u radionicu dolaze njih petorica-šestorica, a kada se organizovano radi na uređenju prostora u centru, bilo da je reč o sređivanju dvorišta ili o pravljenju i popravci nameštaja za spavaonice i druge zajedničke prostorije, onda ih ima mnogo više, mesečno između 50 i 100.

Azar je inspirisan da napravi umetničko delo

Okupacione psihosocijalne aktivnosti, objašnjavaju facilitatori iz IOM-a, pomažu korisnicima u Centru da korisno provode vreme. Cilj je da ih to što rade oplemeni, opusti i ispuni, a na koncu, kažu, nije loše ni da nešto nauče. Mnogi su iz centra otišli sa međunarodno priznatim sertifikatima Narodnog univerziteta „Božidar Adžija“ na engleskom jeziku za molere, stolare, muške frizere, masere, koji su im na krajnjim odredištima bili od koristi.

U vreme vanrednog stanja za migrante su, u saradnji Međunarodne organizacije za migracije (IOM) i Komesarijata za izbeglice i migracije (KIRS), organizovane razne aktivnosti da se lakše prebrodi izolacija. Migranti su se bavili sportom, imali su kreativne radionice i razne druge aktivnosti psihosocijalne podrške. Poštovane su sve epidemiološke mere, a centar je bio oblepljen plakatima sa informacijama o pandemiji i epidemološkim merama koje doprinose sprečavaju širenja zaraze.

Zahvaljujući tome broj obolelih od korone bio je zanemarljiv, a među tim sporadičnim slučajevima nije bilo težih oblika, ni širenja zaraze.

Fokus je bio na prevladavanju novog načina života i stresa koji je bio izraženiji nego inače, ali su zahvaljujući svojim domaćinima, zaposlenima u KIRS-u i IOM-u, koji ih nisu napuštali, sve lakše prebrodili.

– Baš onako kako to rade porodice – podseća Azar, budući Željko.